Ah, taj snijeg! Mrzim ga. Proljeće ♥
Ljeto. Ah. Kupanje! Prijatelji! To te ja pitam. ;))
Ti krasna, živahna si, široka ti guza veča neg' Titanic.
Zaboravili ste me? :(
p.s. nadam se da vas promjene neće ubit. :)
mi. ljudi. obične budale.
svi griješimo.
ali sve to pada na moja leđa.
UVIJEK SAM JA KRIVA.
AJMO NJU OKRIVIT.
niko ni ništa. pf! -.-
glupo kazalište u Zagrebu.
zaš sam se javila?
jebemti život.
dosta bi bilo nice girl. nema toga više. od sad svima kažem što ih ide. neću više trpit sranja. -.-
DOSTA BI BILOOOO. neće mene nitko više iskorištavat!
Iz kreveta ustajem puna snage, puna života.. U potrazi za pobjedama i porazima. Nada se pronalazi u kapi rose, u tračku sunca, u svjetlucavom snijegu, u krošnjama (nekada zelenim sada pahuljama okićenim bijelim). Nada je u boljem sutra! Ali Bože, zašto? Siromasi lutaju u potrazi za hranom, umorni i prljavi, a bogataši kupuju raznu odjeću koja će im kad tad dosaditi, kupuju Ferrarije koje će odvoziti, namještaj koji će zamijeniti.. Ali Bože,zašto?
Nedostaje mi nada za bolje sutra.
Kiša? Snijeg. Nemam pojma. Nemam nikakav odnos prema snijegu. A mene snijeg ne dira. Sunce ne volim. Ljeti. Peče onda, i žari.. Zimsko sam dijete. Bijele pahulje padaju i popravljaju depresivni dojam kiše koja je padala prije tjedan dana. Lom svjetlosti. Kristalno zaleđeni prozori. Ispisuje mi dugu na usnama.
Jesu li horori strašni? Samo ako ih se želiš bojati. Nerealno. Hej, riječi pogađaju jače od udarca. Udarac boli, udarac se izliječi.. Riječ ostaje i urezuje se u srce. Život - ništa više nego avion od papira. Tko visoko leti nisko pada.
Ah. Pobjede i porazi. Hoćemo li ikad shvatiti? Idu zajedno, žive u skladu, koračaju s ponosom.
Svi smo mi smogovci. Nemojmo biti skriveni junaci.
Znači da je vrag došao po svoje.
Nisam osoba koja tuži ljude. U razredu. Imam osjećaj da sam više ''kul'' kad ne kažem nekoga, jer me taj dan više vole. E pa, objesi to mačku o rep, kad drugi ne vole mene. (Općenito mislim na dečke.)
Sat povjesti. Kupila sam najnoviji Ok!. (Hahah, kao ''zbog postera''. :P) Redar je bio jedan najgori dečko na ovoj cijeloj planeti, mrzim ga. Arogantan je, samo mu to nitko ne želi reći jer, on tako utječe na ljude. Kad je dobar prema tebi osječaš se skroz super, kul.. Kad je loš prema tebi osječaš se tužno nekako, ''pa zar me nije zavolio''. I ta sranja.
Uglavnom. Sat povjesti, najnoviji Ok! Prije sata, redar je dijelio žvakaće svima (onak, samo meni ne -.-). A mislim kako je svima poznato da se žvakati pod satom nesmije, iako i ja sama to često radim. (Daje školi nekakav gušt,avanturu. Kad me učitelj pogleda ispod oka, a ništa ne kaže, progutam žvakaću! xD A to se dogodilo već ihaha puta!) Ja sam listala Ok! ispod klupe. Dečki u susjednoj klupi su počeli kao mumljati sebi u bradu: ''Camera, kaj to čitaš? Spremi taj Ok!''
I njima je to bilo jaaaaako smiješno. J*beš Cameru. -.- Redar me je rekao učiteljici, zapisana sam u disciplinsku knjigu. (Šarena knjiga u koju se zapisuju loše stvari koje učenik radi. A to uključuje naravno i čitanje časopisa, i žvakanje žvakaće!) Zbog toga sam 3 tjedna redar. Još dva tjedna poslje škole. Kad sam pitala zašto je tužio mene i prijateljcu (skupa smo čitale) on je samo bezdušno rekao: ''Ja sam redar, to je moja redarska dužnost!'' -.-
Aaaaa! Krepaj pederu mutardirani. Uhhh. A ON KOJI JE KAO REDAR DIJELIO ŽVAKAĆE? Ok, malo sad ovo preuveličavam, svi mi kad-tak žvaćemo pod satom. Ali helouuu!? Di je tebi mozak mali? Nabavi si ga podhitno. Tak' sam htjela osjetit svoje ruke oko njegovog debelog vrata kako ga dave.
Njemački mi nije jezik od ruke. Žnj ovo, žnj ono.× ovo T ono. -.- Nejde mi, stvarno mi nejde. Koliko sam ja jaaako cinična, dokazuje moja jedinica. (Ne zaključeno, zaključeno imam 3.)
Učiteljica koja predaje i u jednoj drugoj školi, već po milijunti put priča kako su u drugoj školi napisali 3476367 puta bolje brojeve od nas, da se mi moramo sramiti! To sam joj i rekla. Morala
sam pred ploču. Napisati broj 777. Siebenhundert.. nešto,nešto,nešto. Da, dobila sam jedan zbog iskrenosti! i samo mene ima na piku. Tko kaže da se isplati biti iskren?! JA NE.
Treba mi podrška..za drugo polugodište! Da ga preživim nekako.
Držite mi fige za ljude da me više vole, za puno ljubavi, za puno dobrih ocjena, za puno novih prijatelja!
Ah, kako mi je jako teško! xD
(Oprostite zbog drugog brzog posta, ali imam novi blog, pa vas pokušavam nekako uvesti u svoj život. :))
~
Svaka je posebna na svoj način. Leprša. Hladna je, ali voliš kada se topi na tvom toplom dlanu. Obožavam hvatati pahuljice ustima. (Samo što me drugi dan jako,jako boli vrat..-.-)
Obožavam se derati kao neko derište (i živcirati sestru =D). Obožavam mlatarati nogama. Obožavam duge razgovore mobitelom. Obožavam vrtiti mali globusić (kojeg mi je sestra kupila za rođendan^^) i prtom zaustavljati, a prije tog se pitati: '' Kad odrastem živjet ću..''Prekrasno je to. Biti dijete. Ali neće uvijek biti tako. Kad odrastem, snijeg će mi biti dosadan, bijela govna koja padaju da bi mi zagorčala put autom do posla.
Ja sam odlučila da ne budem takva osoba kad odrastem. Ostavit ću tamo negdje u svom srcu malecko mjesto za ono dijete u meni. Snijegu ću se radovati, pahulje će mi biti ćarolija. ODBIJAM BITI KAO MOJA MAMA. Ne pušta me skoro nikamo. Okej, imam 12 godina i 1 mjesec, ali danas svi idu van. I onda sam ja ''the luzer'' kad nejdem. Kad idem, mogu biti samo do 12 h. Razumijem ju.
Moja starija sestra je jednom doživjela automobilsku nesreću. Slomila par rebara – sad je O.K.. Taj dan mi je bio dan za pamćenje.
Bio je neki praznik (ne sjećam se točno koji) i, imala sam tamburice. Mislim nisam imala, ali sam ja mislila da sam imala. Ja i moja frendica smo tamo došle, kad smo shvatile da neće biti tamburica, otišle smo na picu. Od 17 h, bile smo tamo do 23 h. Mobitel mi je bio ugašen. Kad sam ga upalila (i kad sam došla doma), mami su bile suzne oći, a na mojem mobitelu pisao je jedan propušten poziv. Pogledala sam poruku. Pitala sam mamu koji je to broj, čiji je to broj. Kad sam saznala ćiji je bio, nije me bilo briga, što ona mene ima zvat? Nisam mislila da je nešto važno. Otišla sam spavati. Djed i baka su došli, i počeli se raspitivati što je s njom. U bolnici je ili što? Zaderala sam se i pitala mamu ko je u bolnici? (Neću pisat ime. Zamijenit ću ime s dugokosa.^^) ''Dugokosa je u bolnici, imala je prometnu nesreću. Nisam dugo mogla 'zahrkat' kako treba. Prevrtala sam se i preokretala po krevetu, zamišljajući stravićne prikaze, kako ona krvari, kako zove upomoć.. (Hvala Bogu, svi ti prizori nisu bili istiniti!)
Njene dvije prijateljice koje su se vozile sa njom.. One su nastradale duplo više. Glavu su povrijedile, imale su ooogromne šavove. Mojoj sestri je, kao što sam već napomenula, napuklo par rebara.
Više se nikad nisam pojavila na tamburicama. Tvrdila sam si da mi se neda. Al' vjerojatno je to zbog tog dana, zbog te nesreće. Kada nisam bila tu kad me je trebala.
Volim te, J. ♥
I nikad si to neću oprostiti. Nikad.
[Samo da se zna, imala sam suzne oći pisajući ovo.] Each day, i drop a tear, for you.
Tko vjeruje da je sretan,on je doista sretan.
Mnogi su ljudi nesretni jer su izabrali bit nesretni.
Richard Bach.
Mnogi su ljudi nesretni jer su izabrali bit nesretni.
Richard Bach.
